Već četvrt stoljeća carvinga: Skije koje su promijenile svijet

Ispis

Autor 24sata.hr Četvrtak, 09 Siječanj 2020 14:09

Malotko se sjeća, a mlađi naraštaji uglavnom malo znaju ili ne znaju ništa o tomu kako je promjena dizajna jednoga proizvoda, prije četvrt stoljeća, iz temelja promijenila i naglavačke preokrenula jedan sport kojim su se tada profesionalno bavile ili u njemu se rekreirale desetine milijuna ljudi, a tako i jednu od najjačih mreža proizvođača sportske opreme u svijetu. Riječ je o carving skijama, tada ekstremnom izumu, a danas posve uobičajenu sportskome rekvizitu.

Doslovno, bila je to revolucija bez premca, u koju se, nasreću, vrlo brzo uključivala i hrvatska populacija s nekoliko stotina tisuća skijaša, a s njom su započeli i prvi koraci naših natjecatelja ka svjetskim vrhovima, koje će okruniti Janica i Ivica Kostelić, Ana Jelušić, Nika Fleiss, Natko Zrnić Dim, Filip Zupčić i niz drugih. Carving skije naprasno su promijenile i situaciju u Svjetskome kupu i ostalim natjecanjima. Neki vrhunski skijaši nisu se prilagodili novome načinu skijanja, a tako i rekreativci, kao i neki proizvođači koji su u toj žestokoj utrci posustali.

Pokazat će se ubrzo – svijet ljubitelja skijanja zbog carving skija širio se progresivno. A za sve je, zapravo – kriv slovenski Elan, koji su proslavili i danas nenadmašni Šveđanin Ingemar Stenmark, Slovenac Bojan Križaj i drugi natjecatelji i natjecateljica, uspinjući se Elanovim skijama na postolja. Imao sam ludu sreću da me 1995. godine, kada su tisuće proizvedenih carving skija u velu tajnosti tajminga za plasiranje na tržištu čamile u Elanovim skladištima, spremne na sve ili ništa na žestokome svjetskom tržištu, a proizvodne trake se nisu isključivale, budem pozvan u Elan, u Begunju, da isprobam to čudo tehnologije.

Očekivalo se od mene da kao bivši natjecatelj i učitelj skijanja, usto i novinar, među prvim Hrvatima testiram na tvorničkoj stazi skije Elan SCX parabolic pa svoje dojmove i rezultate predočim hrvatskoj javnosti. Tako je i bilo: tekstove su objavili potkraj 1995. najtiražniji tjednik Arena i hrvatski SKI magazin u siječanjskome broju 1996. godine. To spominjem jer je u istome magazinu tada objavljen intervju s Antom Kostelićem, u kojemu je najavio da će 16-godišnji Ivica uskoro pokazati u Svjetskome kupu sve što zna, a za 13-godišnju kćer Janicu je rekao da je najbolja na svijetu.

Na reklamnim Elanovim fotografijama bili su sa – "starim" modelom skija Elan MBX u rukama, a u reportaži ja na fotografijama s Elanova poligona, na skijama Elan SCX parabolic (skraćeno Short Cut Parabolic – kratki isječak parabole). Nakon testiranja dugo sam razgovarao s Elanovim čelnicima, iako još šokiran i zbunjen onim što sam doživio na stazi, tvrdio sam da će hrvatsko tržište odmah "progutati" tisuće pari. Nazvali su predstavništvo u Zagrebu, dogovorili isporuke i po povratku sam u zagrebačkim prodavnicama zatekao velike gužve. Nevjerojatne! I sam sam kupio još jedan par.

Te sezone carving skije su na svjetskome tržištu činile tri posto, u sezoni 1997./98. čak 70 posto svih prodanih pari skija, a u sljedećoj stari modeli skija uopće nisu bili u trgovinama! Nedugo po testiranju u Begunju zaputio sam se na sedam dana skijanja na desetinama kilometara staza u Madonni di Campiglio i okolici. Htio sam otkriti sve tajne carving skija. Taj tjedan zapravo sam morao "bježati" od skijaša. Jer, iako sam tek svladavao novu tehniku skijanja, mnogi su prepoznavali kako je riječ o "nečemu drugome". Kao da se na stazi pojavio skijaški bolid F1. Pljeskali su skijaši i dovikivali iz korpi žičara. A kada bih stajao u redovima za vučnicu ili žičaru pljuštala su pitanja znatiželjnika, na bogzna koliko jezika, koji su prepoznavali drukčiji oblik skija pa i moj drukčiji način skijanja. Posve drukčiji.

Tada bih, u šali, skije postavio zabijene u snijeg i maknuo se podalje, puštajući znatiželjnike da ih razgledaju i "pipaju" i gledajući njihove reakcije. Moje prognoze o uspjehu bile su točne. Što je, zapravo, pokrenulo tu oluju u svijetu skija i skijanja, čiji su začeci u dalekoj 1978. godini, a rađala se 17 godina u posvemašnjoj tajnosti, tolikoj da pojedinosti o njoj nisu znali ni neki čelnici u Elanu? Elanovi konstruktori dizajnirali su carving skiju te daleke 1978. godine. Takve drastično, i gotovo do pola metra kraće skije, duge od 163 do 193 cm, sa "strukom" širokim samo 60 mm, sprijeda su bile izrazito široke. Čak 114 mm, a straga malo manje uže (105 mm) pa se govorilo kako se njima može lopatati snijeg.

Već iduće godine bile su testirane na stazama, no zbog njihova totalno drukčijeg izgleda malotko je vjerovao u uspjeh na tržištu. Na projekt je pala paučina. Nažalost, Elan je, obeshrabren, patentirao samo dio izuma – parabolični vanjski luk, a to su poslije iskoristili drugi proizvođači ponudivši poboljšane inačice. U posljednjemu trenutku, jer je na skijalištima bilo sve više bordera, a sve manje skijaša. Elanova carving skija teško se probijala, najprije je korištena kao pomoćna skija u 350 skijaških škola u SAD-u, a ako me služi sjećanje, i u Japanu pod nazivom Nale (naopako pročitani naziv Elan).

Početnici su te 1993. za samo dan-dva postajali skijaši, zavoljeli sport za koji su dotad čuli da je iznimno težak i da se godinama uči te da su mnogi odustali. To je istina – prije je u tamošnjim ski-školama prvoga dana odustajao svaki drugi, a potom i 40 posto preostalih polaznika. Sljedeće sezone Elan CRX parabolik bila je skija godine u SAD-u. Vrhunski skijaši iz Svjetskoga i drugih skijaških kupova među zadnjima su prihvatili natjecateljske carving skije i to spočetka za slalom. Bilo je to prvi put da su skije s tržišta stigle do vrhunskih skijaša, inače je taj put posve obrnut. Onima s dugogodišnjim stažom teško je bilo prilagoditi se. U prijelaznoj fazi neki su "potonuli", nisu se mogli prilagoditi, a mlađi su to preokrenuli u svoju korist, što su nedugo potom potvrdili Ivica i Janica Kostelić i mnogi drugi. Među prvima prihvatio ih je nenadmašni Ingemar Stenmark, Elanova uzdanica.

No on je bio oduševljen tim skijama, ali je bio protiv njihova uvođenja u Svjetski kup i velik je krivac što se to ipak dogodilo čak deset godina poslije i što je projekt Ekstrem bio povučen u ladice zaborava. Neposredno prije nego što smo u Begunju isprobali takve skije, model SCX parabolic, Elan je njih i novu tehniku skijanja u rujnu 1995. predstavio u švicarskome ski-centru Zermatt. Uglavnom, svi su im se smijali. Tako je bilo i tri godine prije, kada je u Radencima Elan pokazao nekoliko primjeraka izrađenih skija prodajnim zastupnicima iz cijeloga svijeta. Srećom, u Americi je skija požnjela uspjeh u ski-školama kao odlična za početnike!

Što i jeste logično, jer onima koji nisu skijali na starim modelima bilo je neusporedivo lakše naučiti skijati i beskrajno uživati u tome, za razliku od onih koji su morali zaboraviti sve o starome načinu skijanja. Među potonjima bilo je u prijelaznoj fazi mnogo ozlijeđenih, jer ih je nemalo koji su bez poduke i sa starim znanjem stali na posve drukčije skije, što je ugrožavalo njihovu sigurnost i zdravlje. Za nove skijaše bilo je to rajsko otkriće, brzo se učilo skijati, lako upravljalo i više uživalo. Uostalom, tako sam i opisao u tekstovima, ne stručno nego doživljajno, taj revolucionarni izum čije je ime opravdano oslikano značenjem riječi carving na engleskome jeziku – rezbariti. Skijaš jednostavno i lako zapravo rezbari po snijegu pa i ledu.

Rubnjak skije je isječak luka koji se ureže u snijeg ili led i tako gura skiju u zavoj koji bi u konačnici, teoretski, imao oblik kružnice s na skiji naznačenim polumjerom. Za prvih spustova bio sam šokiran jer skije, duge 193 cm i s radijusom 18 metara, tada nisu otklizavale, morale su biti razdvojene kao i noge i koljena, držale su pravac koji se pretvarao u luk ka brdu, sve do trenutka kada su same tražile da uđem u novi zavoj lako se prebacujući na suprotne rubnike, a ubrzanja su bila nevjerojatna. Ugođaj je još bolji bio na skijama dugim 183 i 163 cm, s promjerom 15, odnosno 11 metara. Povećana površina skija činila ih je stabilnim i na dubokome snijegu, u normalnome položaju tijela i bez "izbacivanja" vrhova iz snijega i povlačenja tijela unatrag, tzv. sjedenja.

Na ledu sam skijao kao na običnome snijegu, bočna strana i rubnici u obliku isječka parabole čvrsto i sigurno vodile su skije. Ipak, najveći dojam ostavila su silna ubrzanja za izlaska iz zavoja, kao što to danas u autima omogućava gumb s oznakom SPORT. I lakoća skijanja, bez tragova umora. A te prve carving skije, Elan SCX parabolic, bile su zapravo izrađene gotovo iz istih materijala kao tada aktualni najbolji i već pet godina u osnovi star model MBX, već proglašen skijama XXI. Stoljeća. Spočetka je samo ekstremna promjena oblika i dužine skija bila revolucionarna, a poslije su i novi materijali doprinijeli da carving poput orkana pomete sve ostale modele i zasjedne na tron na kojemu je, evo – 25 godina. Tsunami promjena nakon pojave carving skija izazvao je nesagledive posljedice.

Osim utrke proizvođača skija i vezova, nastala je utrka i u segmentu prateće opreme, sve se iz temelja mijenjalodo najmanjih sitnica, poput automobilskih krovnih kutija za skije i ormarića u ski-garderobama, duljine torbi za skije, a neke su se skije već mogle pospremiti i u veće prtljažnike... Srazmjerno, već godinama skije su i skuplje, poput auta. Auti su skuplji zbog dodatne opreme i kvalitete materijala, a skije zbog kvalitete i skupih materijala koji uzvraćaju nemjerljivo većim užicima, ali i sigurnošću i manjim brojem ozljeda, za razliku od prijelaznoga razdoblja. Koliko znače carving skije govori i to što i u poznojdobi za bavljenje sportom lovim svaku priliku da se sjurim niz stazu i tako dvadesetak puta dnevno. Začuđenima jednostavno kažem da lakše skijam nego što hodam. Da se skija na starim modelima i starom tehnikom, već godinama bih umjesto na stazi bio pred TV-om.

Izvor: 24sata