Red Purple Black

XCM Vlašić, utrka s ćevapima u cilju

IspisE-mail

NE TREBA IM SNIJEG ZA OKUPITI RAJU
Sijevnula je prošle godine poput munje iz vedra neba vijest da se na Vlašiću održava po prvi put brdskobiciklistički maraton, skraćeno XCM Vlašić. Odaziv je bio više nego dobar za prvi put, očito je interes itekako postojao.

Takav tip utrka nije za prave profesionalce, pod kapama raznih saveza, ali nije baš ni za potpune početnike kojima su primjerenije biciklijade. Ideja takvih utrka je sljedeća, malo natjecanja, malo druženja, malo razgledavanja atraktivnih lokacija. A kud ćeš bolju lokaciju od Vlašića?! Samo su nedostajali entuzijasti-biciklisti iz BK Tempo pa da se cijela priča zavrti. Stvorili su vjerojatno jedinu utrku na svijetu u kojoj te u cilju čekaju ćevapi, a vrste staza se zovu po nazivima porcija istih. Dok se porcije sarajevskih ćevapa određuju brojem (petica, desetka i sl.), banajalučkih u pločicama, travnički su mala, srednja i velika.
Nažalost, prošle godine je autor ovih redaka prekasno saznao za premijeru, ali slučajni susret sa tempašima na najpopularnijem XCM-u na Braču u svibnju je odredio početak rujna. BK Tempo je mlad klub, što se vidi u pojedinim segmentima organizacije, kao što su: prekasna najava, loš raspis, nedovoljno informacija. Što je osim loše vremenske prognoze vjerojatno utjecalo na manji broj natjecatelja od očekivanog ali koji je još uvijek bio sasvim solidan za utrke ovog tipa. No, organizatori i volonteri nadoknađuju sve eventualne prigovore svojom srdačnošću, spremnošću da pomognu, saznaš da se čak može voziti bicikl od jednog organizatora jer se tvoj pokvari taman pred utrku, kao što se meni dogodilo. Prognoza je jedno, a stvarnost drugo. Savršeno vrijeme nas je počastilo za utrku: vedro, sunčano, temperatura taman.

Vlašić i dalje stoji nad Travnikom a na njemu poznata lica nekadašnjih redovnih forumaša Dalski, Namika i Čupe kao dio ekipe GSS-a koja se brinula za ono "ako što pođe po zlu".
Vlašićke staze, ne nude singletrackove kroz šumicu koje biciklisti najviše vole, ali zato je tu sve drugo. Nude prije svega fenomenalne vidike, makadame uzbrdo, a nizbrdo kamenite tehničke staze, travnate livade s malo blata, koje te zašprica taman toliko da imaš fotke na kojima je jasno da si sudjelovao. Završava se spustom niz ski stazu pokraj poznate skakaonice i jednako je atraktivan kao na skijama, ali adrenalin je puno veći.

Mnoštvo fotografa jamče dobre akcijske fotografije za društvene mreže. U cilju dočekuju ovacije i slučajnih posjetitelja, a pored ćevapa dobije se i odličan grah. Hidra iz startnog paketa sjedne kao šlag na tortu na kraju. Poslije toga standardno, lovačke priče, tko je koga, gdje je bilo padova, pretjecanja... Druženje i manifestacija se nastavlja do večeri, te definitvno treba doći na cijeli vikend jer sama manifestacija traje još od petka uvečer, a sadržava i manje popratne događaje poput dječje utrke. Dogodine nadam se opet, u puno većem broju.

Foto: J. Pušić, A. Mušić

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji