Red Purple Black

Zimovanje iz snova

ZAGREB IMA SVOJE ADUTE
Maštate li i vi kao i ja o nezaboravnom zimovanju, onom koje uključuje razdoblje otprilike od Badnjaka do završetka tzv. "hrvatskog tjedna"? Kad god zamišljam takvo što, padaju mi brojne ideje napamet, što bi ono trebalo sadržavati. U sljedećim rečenicama opisat ću jedan od mogućih scenarija, malo aktivnijih. 

Uključivalo bi to posjet gradu s bogatim adventskim sadržajem, događanjima i svečano ukrašenim lokacijama. Pretpostavlja se nekako samo po sebi da je s austrijskim štihom. Šetnje ili vožnja fijakerom uz božićne pjesmuljke, kušanje kuhanog vina, raznih čajeva uz dopunjavanje zaštitnog izolacijskog zida u tijelu brojnim vrstama kobasica ili slatkih delicija. Između Božića i Nove bih se okušao u klizanju na nekom od brojnih klizališta ili na jednom od najljepših u Europi.

Nastavio bih s dočekom Nove negdje na otvorenom uz desetke tisuća ljudi, neagresivnih i dobre volje, dobru glazbu i spektakularan vatromet. Osim, ako bi ljepša polovica ipak poželjela malo manje bučan doček, tad bih izabrao neki od brojnih planinskih hotela ili planinarskih domova s rasponom cijena za svačiji džep, pa i moj. A možda je umjesto punjenja i za Novu bolje prazniti kalorije, naprosto utrčati u Novu s trkačima u utrci u ponoć.

Nakon Nove, može se vidjeti smjena straže na Gornjem gradu ili već prvi dan nove godine provesti na skijanju, bilo alpskom bilo trčeći na skijama. Ili samo sanjkanju i grudanju. Pogledati utrku svjetskog kupa u alpskom skijanju pa potom se umočit u vruću vodu nekih toplica u blizini. Ubrzo nakon toga spuštati se po stazama kojima je netom prije vas prolazio Marcel Hirscher, ako vam već ime Ivice Kostelića nije dovoljno. Noćni život, ima ga naravno, ako je bio odličan i siguran prije dvadeset godina danas je jamačno još puno bolji. Aktivan odmor bi uključivao i noćne utrke po planini i planinarenje zanimljivim lokalitetima i atrakcijama kojih ima pregršt.

Doista su nelogično zvučali organizatori Snježne kraljice na Sljemenu kada su tvrdili kako je SQT čini veliku promociju hrvatskog turizma u svijetu. Mediteranska smo zemlja koju ljudi posjećuju zbog svega osim skijanja i zimskog bijelog odmora. Uvijek se činilo da im je to samo jedno od opravdanja za trošenje novaca poreznih obveznika, posebno zagrebačkih. Ne znam baš koliko pomaže ljetnom turizmu ali Zagreb se, sa svim opisanim iznad, stavio na kartu ozbiljnih mjesta koja se mogu posjetiti zimi i to za provesti više od jednog tjedna. Advent je doista iz godine u godinu sve ljepši, posebniji i bez prigovora, Uokolo Zagreba ima mnoštvo toplica (Stubičke, Tuheljske, Krapinske...) i klizališta (Zabok, D. Selo, Samobor, Jaska...) za sve ukuse a posebno treba istaknuti novitet: klizalište Tomislavac koje je naprosto prekrasno i za kojeg se traži karta više.

Na Sljemenu planinarskih domova ima u izobilju, kao i hotela više nego zadovoljavajućih i za one malo dubljeg džepa. Staza za skijaško trčanje ima malo, točno jedna. Alpsko skijanje je ograničeno na vrlo malom prostoru, te vrlo malom broju kilometara ali, hej, tko još nije čuo za Crveni spust?! Nedostaju naravno kilometri staza, ali skijališta s puno km ima bezbroj ali nemaju toliko toga drugog kao što Sljemei Zagreb  imaju. Situacija bi se trebala popraviti izgradnjom nove kabinske žičare, proširenjem staza i jezera za umjetno zasnježivanje, te će se manje ovisiti o vremenskim uvjetima koji kad su dobri, kao ove sezone, pokažu svu raskoš mogućnosti i aktivnosti.

Tad će doista SQT činiti promociju turizma, onog koji nam nije baš padao napamet ali za koji imamo solidne uvjete baš u glavnom gradu. Iako se Sljeme čini kao malo veće brdo, zapravo (i po mom vlastitom iskustvu) Sljeme ima posebnu mikroklimu te se zadnjih godina čini da ima bolje uvjete za skijanje nego mnoga puno poznatija i razvikanija skijališta u "Regiji". Nije rijetkost na skijalištu sresti strance koji dođu vidjeti "to čudo". Uostalom, ne morate skijati, Medvednica ima mnoštvo planinarskih staza koje su dobro označene i dokumentirane GPS trackovima. Zatim, tu je planinsko trčanje, sport koji okuplja posljednjih godina sve više ljudi. Npr. svake siječanjske srijede uvečer se održavaju noćne utrke po Medvednici na različitim lokacijama.

Razmislite, bar ako ste kao ja: ne želite putovat preko deset sati u jednom smjeru do Francuske,dok  Italija, Austrija, Švica su vam neprimjerene standardu, a Slovenija nekako preslična onome što i mi imamo. Ne želite s malom djecom negdje daleko, želite nedajbože medicinsku skrb koju ne morate otplaćivat do kraja života ako vam se što dogodi, ne želite doživjeti "flashback" kako ja zovem onaj trenutak kad mi dođe račun za kartice pa se prisjetim svih "kogaj. jednom se živi"; želim uživati u različitim aktivnostima, bit urban kad mi je do toga, bit ruralan kad mi je do toga; ne osjećat se kao Čeh koji nosi paštete na Jadranu, kako većinom zapravo izgledamo onim Francuzima i Talijanima koji nas dočekuju. 

Zimovanje u kojem se smjenjuju kilometri staza i spavanje je ipak monotono, pa makar bilo u Nassfeldu. Gužve na ono malo liftova, skijanje po stazama na kojima se smjenjuju ledene plohe i hupseri, nekako postanu podnošljiviji kad se čovjek svega toga prisjeti. Doček Nove 2015. na Trgu bana Jelačića s 25 000 ljudi prošao je bez incidenata što je isto jedan veliki plus i mamac za posjet. Iako se ne čini tako, lako je moguće da brojke zimskih turističkih posjeta Zagrebu drastično nastave rasti. Često, prečesto, se susrećem s mišlju kako mi ništa nemamo, kako ništa ne možemo, a imamo: Kosteliće, Zrinku Cvitešić, Ćiru kojeg dijelimo s Travnikom, uvijek odlične nogometaše... i odlično mjesto za provesti zimske dane. 

Marketing Nekretnine

Prijatelji